Živjeti svoj život

Zanny Begg & Elise McLeod, Vlasta Delimar, Wendelien van Oldenborgh

08/09/2017. – 18/11/2017.

Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb

Izložba Živjeti svoj život predstavlja radove suvremenih umjetnica koje iz različitih perspektiva preispituju parametre umjetničkog medija, jezika i reprezentacije, kao i pretpostavke alata produkcije identiteta i proturječja principa suvremene umjetničke i političke reprezentacije. Izložba je naslovljena Živjeti svoj život, prema filmskom remek-djelu Jean-Luc Godarda Vivre sa vie (1962.), filmu koji predstavlja najtemeljitiju filmsku primjenu efekta očuđenja tada modernog Brechtovog epskog teatra, te kombinira filmsku melodramu i objektivnu društvenu analizu proučavajući sudbinu lijepe pariške prostitutke Nane, istodobno propitujući narav medija filma, pojavnosti i realnosti i načina na koji percipiramo svijet. Polazeći od sugestivne otvorenosti naslova filma, izložba Živjeti svoj život zahvaća širi sklop pitanja identiteta, reprezentacije i političke tehnologije izvan usko shvaćene teorije roda, povezujući ih s pitanjima krize postojećih modela odnosa spram u režimu globalnog kapitalizma u kojem demokratizacija i medijatizacija slika iz temelja mijenjaju prirodu politike.

Grad dama (2017) umjetnice Zanny Begg & Elise McLeod je 20-minutna video-instalacija sastavljena od polunasumično generiranih fragmenata filma snimljenog u suradnji s mladim aktivisticama i feministicama u Parizu. Svaki put kad se film prikazuje, fragmenti se slažu na drugačiji način, stvarajući više od 300 000 mogućih narativa te time izazivajući višestruke interpretacije feminizma. Projekt je plod suradnje Zanny Begg i australske redateljice s pariškom adresom Elise McLeod, a inspiriran je istoimenim protofeminističkim romanom iz 15. stoljeća prve francuske profesionalne spisateljice Christine de Pizan. Grad dama napisan je 1402., a prikazuje utopijski grad koji su sagradile, nastanjuju te kojim vladaju žene. Pizan je željela potkopati muške verzije povijesti opisujući ono što je ona nazivala feminanijom tj. proženski pogled na svijet.

Izbor radova Vlasta Delimar koji su predstavljeni u Galeriji Nova obuhvaća niz autobiografskih (auto)portreta koji su nastali u različitim razdobljima umjetničinog života i koji uz osobnu povijest, reflektiraju i šire društvene teme. Primjerice, Ovo sam bila ja 1980. kad je umro drug Tito, 1980. prikazuje umjetnicu koja svojim obnaženim tijelom izražava pobunu naspram sprege socijalističkog društva u kojem žena još uvijek nije ravnopravna unatoč službenom zagovaranju da se položaj žene u društvu ne smije razlikovati u odnosu na muškarce te da ženi nije mjesto samo u kuhinji već i u svim segmentima građenja novog socijalističkog čovjeka. Vizualni orgazam, (1981.) mapira sam početak umjetničinog istraživanja važnosti vlastite seksualnosti kao osnove egzistencije i emancipacije. Ravena V.D. (2002.) prikazuje poluodjevenu umjetnicu koja mlijekom pere pojedine dijelove tijela, te tako pretvara svakodnevnu gestu pranja u poetičan i ritualni čin koji istodobno istražuje i desimbolizira inicijacijske konotacije mlijeka. Duhoviti ready-made Torbica (1995.) koji se sastoji od gumenog penisa koji proviruje iz otvorene ženske torbice metafora je i kritika malograđanskog morala koja nadživljava različite ideološke kontekste.

Film Bete & Deise (2012) Wendelien van Oldenborgh predstavlja susret dviju žena u Riju de Janeiru: Bete Mendes i Deise Tigrone. Te su žene, svaka na svoj način, definirale ideju javnog izjašnjavanja. Bete Mendes još od 1960-ih uspijeva uz glumačku karijeru u popularnim televizijskim serijama održavati i političku. Mendes je bila članica oružane pobunjeničke skupine studentskog pokreta protiv diktature, članica radničkog pokreta u 1970-ima te suosnivačica radničke stranke Partido dos Trabalhadores krajem istog desetljeća. Deise Tigrona ima jedan od najmoćnijih glasova u pokretu Funk Carioca. Odrasla je i nastupala kao pjevačica u osiromašenoj četvrti Cidade de Deus, a postala je međunarodno popularna kad je M.I.A. iskoristila njezinu pjesmu "Injeção" kao osnovu za svoj hit "Bucky Done Gun". Bila je prisiljena povući se kad je postalo prenaporno kombinirati glazbenu karijeru s teškim obiteljskim životom u Cidade de Deus, no nedavno je ponovno počela nastupati. Ove žene zajedno razgovaraju o svojim iskustvima s performansima i svom položaju u javnoj sferi, dopuštajući pritom da proturječnosti koje nose u sebi isplivaju na površinu. Bete & Deise posljednji je rad u Van Oldenborghinoj trilogiji radova koji su svi rezultat istraživanja aktualnih promjena u uvjetima rada i našem razumijevanju kolektivnoga glasa te glasa javnosti, kao i uloge kulturnog stvaranja u tome.

Zanny Begg (rođena 1972, živi i radi u Sydneyju) je umjetnica i filmašica koja se bavi istraživanjem arheologije osporavanih povijesti te arhitekturom društvenih promjena. Služi se filmom, crtanjem te instalacijama kako bi istražila načine na koje možemo drukčije živjeti i obitavati u svijetu. To uključuje rad na makropolitičkim temama, poput alterglobalizacijskih prosvjeda, te na mikropolitičkim svjetovima, poput rada s djecom u zatvoru. Često surađuje s drugima; u Gradu dama surađivala je s australskom redateljicom s pariškom adresom Elise McLeod, prijateljicom iz djetinjstva s kojom se Begg ponovno povezala kroz zajedničko zanimanje za film i feminizam.

Elise McLeod je australska filmska i kazališna redateljica s pariškom adresom i diplomom režije s Pariškog sveučilišta VIII. Režirala je nekoliko filmova, uključujući Love, Lies and the Internet, Geisha te nagrađivani Fish & Chicks. Adaptirala je i režirala za kazalište poznati francuski strip Rabinov mačak autora Joanna Sfara. Njezina druga kazališna ostvarenja uključuju Kiss DB ou L’histoire d’une mort sans fin, Revoir Amelie te Toutes Coupables. Više od 15 godina radi u francuskoj filmskoj i televizijskoj industriji. Grad dama njezina je prva suradnja sa Zanny Begg.

U medijima fotografije, fotokolaža i performansa Vlasta Delimar (rođena 1956., živi i radi u Zagrebu) kontinuirano se izražava kroz (auto)portrete kojima istražuje teme vezane za vlastito tijelo i seksualnost koje prikazuje u svim segmentima egzistencijalnih mijena i sazrijevanja. Njezin rad u cijelosti možemo shvatiti kao kontinuiranu introspekciju i svojevrsno putovanja kroz sebe i svoju vlastitost. Od ranih sedamdesetih do danas njen rad obilježen je provokativnim anti-sistemskim usmjerenjem i pobunom protiv društvenih normi koja se opire identifikaciji ili pripadnosti kroz ideologiju, religiju, političku stranku ili državni entitet. Izlagala je na brojim samostalnim izložbama: To sam ja, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2014., Muzej sodobne umetnosti Metelkova, Ljubljana, 2014., Put Your Faith in Women, Galerija Michaela Stock, Beč, 2016., ...woman is a woman is a woman..., Galerija Michaela Stock, Beč, 2017., te grupnim izložbama: What We Call Love, Irish Museum of Modern Art, Dublin, 2015., The Heritage of 1989. Case Study: The Second Yugoslav Documents Exhibition Ljubljana, Moderna Galerija, Ljubljanam 2017. Do sada je izvela brojne performanse poput: Monumental Bang (sa Markom Markovićem) (2016.) i Prava na orgazam iznad 60-te (2017.).

Wendelien van Oldenborgh (rođena 1962, živi i radi u Rotterdamu) stvara djela u kojima se koristi filmskim formatom kao metodologijom za stvaranje te kao osnovnim jezikom za razne oblike prezentacije. Često se služi formatom javnog filmskog snimanja, surađujući sa sudionicima u različitim situacijama, kako bi suradnjom proizvela scenarij i orijentirala rad prema konačnom ishodu. S tim radovima koji proučavaju strukture koje nas oblikuju i sputavaju sudjelovala je na raznim velikim bijenalima te manjim tematskim izložbama. Novije izložbe uključuju: Cinema Olanda, samostalno u Nizozemskom paviljonu na 57. Venecijanskom bijenalu 2017.; As for the future (2017), samostalno u galeriji DAAD u Berlinu; Prologue: Squat/Anti-Squat (2016), The Jerusalem Show, Palestinski bijenale, Istočni Jeruzalem; From Left to Night (2015), samostalno u Showroomu u Londonu. Van Oldenborgh je izlagala diljem svijeta, uključujući u RAW Material Company u Dakaru (Senegal), u Tate Liverpoolu (UK), Muhka-i u Antwerpu (B), Van Abbemuseumu u Eindhovenu, Generali Foundationu u Beču, kao i na 2. Bijenalu Kochi-Muziris 2014., u Danskom paviljonu na Venecijanskom bijenalu 2011., na 4. Moskovskom bijenalu 2011., 29. Bijenalu Sao Paula 2010. te na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. Van Oldenborgh je članica (Dutch) Society for Arts te dobitnica Nagrade za umjetnost Dr. A.H. Heineken (2014). Sternberg Press objavio je monografiju Amateur.

Izložba je otvorena do 18/11/2017.
radno vrijeme Galerije Nova: utorak–petak: 12 do 20 h
subota: 11 do 14 h

Program su podržali:
Foundation for Arts Initiatives
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba
HAVC
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske